Andrzej Szwast/ Andžej Švast
Duklanska elegija
Doplivala je ka meni u plesu
od modrog beskraja…
Ispočetka je slagala u kutijici sa zrcalom
najstarija pisma…Tajanstvene riječi.
I još je pričala o svome
budoaru iza zida stvari;
pričala je dugo…
Potom je putovala u fijakeru
koji su vukli nojevi:
iz Dukle do Dresdena-
nemogućeg.
I propadali su,
kao u ribnjak,
događanja u stoljeća,
nakon toliko doživljaja….
Nije imala skoro ništa,
osim jedne isparane jesenske haljine,
osim nekoliko potrganih kroz vrijeme cipelica.
A potom je stigla zima…
I vjetar sa planina..
Tama.
Tako je bilo…
Zaista, sjećam se ulaska u dvorište duklanske Palate Mnišha*,
gdje je prijestolnicu imala naša loža.
Do sada čujem trasak sa fantazijom kidanog u parku drveća vjetrom od prevoja,
dok sam burljive noći prodirao kroz staze prirode,
da bih raspoznao u mračnim zrcalima ribnjaka maglovite likove;
šum krinolina.
Osijećam u zraku mirs francuskih parfema koje je uljuljala
i pudera koji uporno draži nozdrve.
Vidim u alkovu stidljive ramena grofice Amalije*
i njen diskretan koketan osmijeh, iskre u plavenilu sanjivih nemilosrdno očiju,
dok kuša posljednju zdravicu tamnog kao noć vina,
dok gasi svijeće i zatvara dan pismom.
Ako me zamjene sa nekim drugim kroz naredna stoljeća, osporit ću:
bio sam u njenom budoaru u crkvi sv. Marije Magdalene,
sagnut nad njenim grobovskim kamenom, postoljem od crnog marmura,
dodirivao sam nespretno prije trenutka prerađen u zlato datum:
sa 30 Aprilis 1773 na 30 Augusti 1773.
Događaj u O-gami
Crkva je bila prazna;
široko otvorena.
Grofica je bila sa nama;
išli smo užurbani.
Govorila je: „Nisam
umrla, zar ne…”
Pričala je o nekom
kratkom snu…
O svome brošu,
koji putuje kroz vrijeme.
O menuetu, koji je
otplivao u nezemaljske palmete.
O šumu drveća
nakon rokoko koncerta.
O prostorijama zatvorenih zrcala
za sve jeseni.
O stišenim koracima
prema vječnosti…
*Mnišhovje- plemićki rod, porijeklom od Velikih Konjčic na Moravama, stigao je u Poljsku u vreme vladavine Zigmunta Augusta. Bili su vlasnici cijelog grada Dukla.
*Amalija Marija Mnišhova- grofica, rođ. 1737-1772 u Dukli. Kćerka prvog Ministra Augusta II Henrika Brihla, supruga Ježeg Augusta Mnišha, dvorskog maršala, sa kojim je učinila od Dukle centar političkog i kulturnog života.
Biografija/Biografia
A n d r z e j S z w a s t -urodził się w 1968 r. w Krośnie. W 1994 r. ukończył filologię polską na Uniwersytecie Jagiellońskim w Krakowie. Mieszka w Iwli w Beskidzie Niskim. Nauczyciel języka polskiego w Liceum Ogólnokształcącym w Dukli. Autor wielu opracowań krytycznych dotyczących literatury i sztuki, artykułów metodycznych i prasowych. Wydał dwa zbiory wierszy: Wnętrze oraz Przestanie Pana S. Więcej informacji na stronie: www.szwast.republika.pl/
Andžej Švast-rođen 1968. g. u Krosnu (Poljska). 1994. diplomirao je polonistiku na Jagjelonjskom Univerzitetu. Stanuje u Ivli u Beskidu Niskom. Učitelj poljskog jezika u Općoj Gimnaziji u Dukli. Autor mnogih kritičkih radova iz književne i umjetničke oblasti, metodičkih i novinarskih članaka. Izdao je dvije zbirke pjesama: : Wnętrze i Przestanie Pana S. Više informacija o autoru na stranici: www.szwast.republika.pl/