„LIVENJE PESME – ODLEWANIE WIERSZA“  je naslov zbirke troje pesnika – Olge Lalić-Krowicke, Obrena Ristića i Dejana Bogojevića- Ti pesnici stanuju u različitim zemljama, udaljenim oko hiljadu kilometara. Pak, u dvadeset i prvom veku možemo reći da smo svi stanovnici sveta. Imamo svoje domovine, ali pripadamo velikim zajednicama kao što su na primer slovenske zemlje ... Evropa ... Zemaljska kugla...

 

Olga Lalić-Krowicka živi i stvara u Dukli, Obren Ristić u Tijovcu, Dejan Bogojević u Valjevu. Njihova zajednička zbirka pesama izdata je u Mladenovcu 2010.

Zbirka sadrži dve jezičke verzije – poljsku i srpsku. Pesme sa srpskog na poljski je prevela Olga Lalić-Krowicka – pesnikinja, spisateljica i prevodilac, autorka mnogobrojnih knjiga poezije i proze (nedavno je izdala antologiju savremenih slovenskih umetnosti „Između Ohrida i Buga“), rođena je u hrvatskom gradu Šibenik, već dugi niz godina stanuje u Poljskoj.

U zbirci možemo da pročitamo ciklus pesama Olge Lalić-Krowicke „MOJA MAMA – MOJA MAMA“, čiji naslov slično glasi i na srpskom i na poljskom. Odmah se tu primećuju naše zajedničko slovensko poreklo, naš slovenski rodoslov, kako se to izrazio Pavel Jasjenica. Ipak, tu se još više toga primećuje. Pesnikinji stihovi su beleška bolnih doživljaja od pre petnestak godina... To su zapečetirani trenuci iz vremena građanskoga rata na Balkanu. Čitamo:

„Postoji toliko reči:
za pisanje, za stvaranje,
za priznanje, za gomilu…
Postoji toliko gorkih reči (…)“

I dalje u drugoj pesmi -

"Baš me briga za bol. Pušim treću cigaretu, kava se ohladila (...)
Plašim se za život mačke, koja je upravo došla izvana
sa zgaženom šapom (...)
Hapse su za nas preskupe i dragocene,... za tako obične smrtnike.
Za čije glave nema mesta na poljima proklete Jugoslavije.
Maco, dušice slatka! Ne brini! Pepeo se siplje po pepeljari, a ne po tebi.
Preživećeš, kao što smo mi preživeli. Amin!“

Dejan Bogojević (Valjevo – Srbija) – pesnik, pisac, glavni urednik časopisa „AKT“ i slikar. Njegov ciklus pesama „ SVEŽINA MINSKOG POLJA – ŚWIEŻOŚĆ POLA MINOWEGO” započinje datu zbirku. Citiram odlomak iz gore navedenog naslova pesme -

„(...) Čekaću zoru
Pa ću niz stenje do izvora
Da skrijem sve tragove
Predaka
I u svežini
Još jednom oživim polja
Koja su cvetala i rađala
Dok sam bio mrtav
Dok se na čelu ne pojave
Minska polja.“

Autor trećeg ciklusa pesama je Obren Ristić ( Tijovac – Srbija) – pesnik i redaktor časopisa „BDENJE“. Pesnik je nazvao svoj ciklus „LIVENJE PESME – ODLEWANIE WIERSZA“, što je istovremeno i naslov zbirke. U jednoj od pesama čitamo -

„(...)Spuštaju nas u noć dugu!(...)
na istoku Serbije
u najvišem orlovom gnezdu. (...)
otac i ja
ćutke koračamo oko ognjišta
pognute glave
i čekamo da se izlegu
orlovi mladi.
Noć velike obmane
Predugo traje. (...)”


Želim da obratim pažnju na naslov pesme, ciklusa i knjige - „Livenje pesme“. Pre sto godina taj naslov je bio apsolutno nedvosmislen, jer livenje topovskih kugla (od bronce, a potom od livenog gvožđa) bilo je opšte upotrebljivano u svim vojnim artiljerijama u svetu, počevši od drevnog doba, kada su bile korištene mašine za bacanje kamena. Sada, u vreme raketskog oružja, možda neće svi shvatiti tu analogiju. Preciznost pucnja i preciznost pesme. Pesnici se bore rečima, a ne sa vatrenim oružjem, odslužuju misteriju livenja pesme da bi uvećali snagu pesme.

Smatram, da pesme iz ove zbirke ne treba komentirati i o njima raspravljati. Svako raspljavanje je slabije od snage izraza tih pesama. Sve je to samo ponavljanje, bez većeg izražaja, poslovično punjenje vodom. Ovim pesmama nisu potrebni komentari, već jako osetljivi čitaoci.


U našoj književnosti bilo je mnogo pesnika, koji su pisali o Domovini, slobodarskim impulsima i o bitkama. Smatram, da naš čitalac je spreman da shvati i oseti poeziju izrođenu od sličnih iskustava naše južnoslovenske braće.


____________________________________________________________________________

Dejan Bogojević, Olga Lalić-Krowicka, Obren Ristić - „LIVENJE PESME – ODLEWANIE WIERSZA“, Šumadijske metafore – Specijalno izdanje – knjiga 68, 94 s., Mladenovac 2010