Autor: Olga Lalić-Krowicka

Rodzaj: dramat

Tytuł: (serb. "Hristos u Carigradu - na putu za Rim"),

(pol. "Chrystus w Carogrodzie/Konstantynopolu - w drodze do Rzymu")

Fotografia na okładce: Fresk w cerkwii prawosławnej "Świętej Trójcy", Svidnik, Słowacja/

Fot. Olga Lalić-Krowicka

Redaktor: Jerem Milidrag

Recezenci: Milijan Despotović, Ivan Vasović

 Wstęp: Milijan Despotović

Wydawca: Književne novine "Svitak"

Požega, Serbia, maj 2016

 

Hristos u Carigradu-na putu za Rim-korice111

Milijan Despotović

JEDNOST HRISTOVA  


Olga Lalić Krovicka: „Hristos u Carigradu – na putu za Rim“

 Drama je književno delo namenjeno sceni na kojoj se, tek, otvara bezbroj značenja koja je pisac u tekst uneo. Kritička ili semiotička analiza osim ponuđenog teksta na uvid pruža i scensku sliku, punu činjenica ili fikcije koje se negde poklapaju dajući veće mogućnosti za tumačenje kako kroz čitanje tako i kroz vizuelni doživljaj. Ono što u svemu tome jeste zajedničko, to je ideja, namera pisaca, i režisera, jednako, da kroz reference misli i poruka zadrži pažnju svojih recepienta. Retoriku scene otvara jezik rukopisa. Pred nama je baš takvo dramsko delce književnice Olge Lalić Krovicki,1 „Hristos u Carigradu – na putu za Rim“.2 Ova drama, duhovne sadržine, posvećena je „bakama Marti i Kristini  i djedovima Vladimiru i Vladislavu“ i ispisana je Bogopažljivo jer u naš jezik i veru Bog je utisnuo „nešto poput pečata, dao neku crtu zahvaljujući kojoj se raspoznaju njegove, inače skrivene, srodnosti.“3

 

Dramu tročinku, otvara prolog u I sceni, u kome se objašnjava vreme radnje a to je početak leta 415 godine. Carigrad.  To je godina obnove hrama na kojem će kasnije nastati Aja Sofija, u vreme kada je vladao Car Teodosije II. Radnja na sceni se uglavnom odvija u dijalogu o Hristovoj ljubavi i njenom otkrivanju kao spas od „zmijskih jezika“. Poenta ovog teksta je putovanje sa Hristom, dovođenje sebe u svest, samosvest koja je Umom i Logosom „prispela u Hristovo pristanište, jedino moguće Istine, Puta i života pristanište, u kome nam se Bog čini da je jedino – apsolutno Ljubav.“4 To je sveblago zemaljsko, kako kaže, u ovoj knjizi sluškinja Elena koja dobija blagoslov za veliki duhovni put: „Ne treba meni ništa za put, nikakvo blago zemaljsko, jer na ovaj put krećem sa Hristom.“

Teološka istorija novozavetnih hrišćana, dobija i ovim putovanjem potrebu da se svi oni koji se hrišćanima smatraju, i Hrista dočekuju,  treba i da ga prime u jedinstvu bez sukoba i podela jer opominje nas na to „voda koja se izlila u Bosfor“, tamo gde je Teodora videla Hrista.

Olga Lalić Krovicka je koristeći postavke hrišćanstva, ukazala da je za sreću potrebno uvek malo i da je mi svi, oslobođeni materijalne prigrabe, posedujemo. Verovanje je iznad svega, kako je to zapisao Gete:  


Ko umetnošću i naukom raspolaže, ima i religiju;

ko njima dvema ne raspolaže, nek ima religiju.


 Krovicka ima religiju. Ona je pisac-asketa. Na toj celomudrosti ona zasniva i radnju i misao u ovoj drami, svesna da se ta asketska nit negde izgubila u ljudima novovekim i vreme je za opomenu. To najbolje pokazuje nj potrebi za „spajanjem Božijeg carstva na zemlji“.U suštini, ako do tog spajanja ne dođe planeta zemlja teško da će se izvući iz nevolja.

Ova drama je nastala u složenom trenutku svekolikog carstva zemaljskog, prilikama koje dobijaju tumačenja svedena na poziciju sile, na mrak, nama je potrebna svetlost. Potrebna nam je ljubav, topla ljudska reč, poezija. Tamo gde štekću oružje i mržnja rađa se smrt. Samo je ljubav besmrtna. To dobro zna izvorna religija i ako su se njeni podanici negde ogrešili, a biva da jesu, ispaštanja su neminovna. No činioci svega moraju misliti šta ostavljaju svojim potomcima u nasleđe. I grehove, svakako.
Knjigu zatvara nada u bolju budućnost jer „vidi se Hristovo svjetlo!“ I ruka ruka njegova na nebu koju prati blagoslov: „Nek vlada mir i ljubav među hrišćanima“. Krovicka ukazuje na potrebu unutrašnjeg spajanja sa hrišćanskom verom: „Nemojmo vikati ustima, već dušom i srcem slavimo u sebi jednog Hristosa!“ Slava podrazumeva svebratstvo a ne deobe i nasilje prema podeljenim iz ličnih ciljeva. Dakle, treba živeti u skladu sa Hristovim, a ne ličnim ciljevima.  
  Tako, u toj slavi, simbolično traje naš put koji je spisateljica ispisala u znaku duhovnog trojstva i trojstva u scenskom prikazanju. Ovo je jedan od književnih bisera, malih molitvenika za spajanje razdeljenih carstava u jedno – Carstvo Ljubavi.   

Hram pod kruškom,  
u Subjelgradu,  
5. aprila 2016.     

 

 

1) Olga Lalić Krovicka (Šibenik, 1980), piše poeziju i prozu, objavila šesnaest knjiga. Živi u poljskom gradu Dukla.

2) Olga Lalić Krovicka „Hristos u Carigradu – na putu za Rim“, Svitak, Požega, 2016.

3) Umberto Eko: „Granice tumačenja“, Paidea, Beograd, 2001, str. 61.

4) Dr Vladeta Jerotić: „Sa Heraklitom u 21. veku“. Službeni glasnik, Beograd, 2013, str. 25.

 

JB Cookies