|
|
|
Sarah Luczaj
Dok je kupam
Savija se prema meni kao crv
natečena, pokisla. Osjeća
lupanje vode, otvara
i zatvara uši, čuje
kako slabi glasovi bježe,
stojeći, klimajući se, odjednom u pola puta
zaboravlja što je to bilo -
zadržava spori ples. Nešto se zaglavilo
u atome, kišu. Spaja se
sa crnom materijom
svemira, nevidljivim
ljubavima, od kojih
odjeljuje naš život. Osjeća
točnu udaljenost od površine. «Ne mogu
se pomaknuti» govori i kreće.
Let
Slika
postavljena
na njen mrtvački sanduk, između cvijeća
zadržala je
na vrijeme
svjetlo koje je bilo onog dana
ona pramenasta, dok sjedi na njegovim ramenima
raširila je ruke kao da će odletjeti
osmijeh koji sija pored nas odlazi prema gore
iz tih cvjetova, iz tijela
koje joj je kasnije smetalo, i razumijem zašto
gledajući
na stisnuta, elegantna
nastanjena ramena, istegnuta, kako lete
dok
slika je vraćena
a njeno tijelo sad tako maleno
nošeno je
opet
na ramenima muškarca.
***
napisat ću
nekome, koga ne znam
na zelenom papiru.
potom ću otići
u dugu šetnju. Između drveća.
Očekujem odgovor.
Odlazeći
Izlazim s groblja
Zamišljajući vrhove drveća
Koji se bude tako daleko od zemlje i ne umiju
Sići. Idem
Od tebe, ka tebi, osjećajući prostranstvo
Između pokorene svake stope i zemlje.
Želim živjeti
Cvjetanjem trešnje i šakama snijega
Odlazeći
Od tebe, ka tebi, ka automobilima
što grebu zrak crn od galame
Suncu u travi.
slika djeteta
Vidjela sam nas troje
zajedno zagnjurene u našem smijehu.
Klimam se na svojim tankim nogama
u trokutnoj haljini
u praznoj glavi
i točkastim očima, nisam gledala
ni na tvoj mrtvački sanduk ni na cvijet
Vidim da sam otišla predaleko
Vidim prazan
dom, praznu
majku, tvoje tragove
koji nestaju. Vidim ekser koji drži
modro nebo na zidu
tuga za pokojnicima
Ako bih mogla sakupiti malo dnevnog svjetla
kao što sakupljam
snijeg koji se topi na krovu
mogla bih donijeti punu kantu toga
unutra
i izliti ga dok ne napuni cijelu sobu
usred noći
Biografia/Biografija
Sarah Luczaj (1970) engleska je pjesnikinja i prevoditeljica. Stanuje
s mužem i kćerkom u podkarpatskom vojvodstvu u Poljskoj od 1997
godine. Njene pjesme i prevodi objavljivani su u književnim časopisima
u SAD-u i Velikoj Britaniji (The American Poetry Review, The New
Statesman, Modern Poetry in Translation, The Cream City Review, The
Chiron Review, Lyric Review, Natural Bridge, LA Review i Diner i na
Internetu www.thedrunkenboat.com). Odnedavno objavljuje također i u
Poljskoj (svoje pjesme koje prevodi zajedno sa Aniom Wojciechowskom) u
almanasima izdavanim u Domu Kulture u Krosnu i u časopisima Radostowa,
Nadwislocze itd.
Objavila je također dvojezičnu knjigu pjesama This Line on the Map/Ta
linia na mapie zajedno sa Ceciliom Woloch i Waclawom Turkom
(Chemigraphia, 2003) i svoj prevod knjige haiku Roberta Naczasa Trick
of the Light/ Gra Przestrzeni (Chemigraphia, 2003).
Ne engleski jezik prevodi zbirku pjesama "ПІСНІ ДЛЯ МЕРТВОГО ПІВНЯ"
ukrajinskog pisca Jurija Andruhoviča i radi s Christine Herzer (iz
Njemačke) na zajedničkoj zbirki pjesama Absent Dialogues. Po zanimanju
je psihoterapeutkinja.
Sarah Luczaj (1970) jest angielską poetką i tłumaczką, która mieszka
od 1997 r. na Podkarpaciu z mężem i córkami. Jej wiersze, haiku i
tłumaczenia były szeroko opublikowane w pismach literackich w Stanach
Zjednoczonych i Wielkiej Brytanii (/The American Poetry Review, The
New Statesman, Modern Poetry in Translation, The Cream City Review, The Chiron Review, Lyric Review, Natural Bridge, LA Review, bottlerockets /i/ Diner /m.in., i w internecie www.thedrunkenboat.com
<http://www.thedrunkenboat.com/>). Publikowała także w Polsce (na
polski tłumaczy swoje wiersze głównie razem z Anią Wojciechowską) w
almanachach wydanych przez Dom Kultury w Krośnie, i w pismach: /Wiadomości Kulturalne, Horyzonty/, /Radostowa, Nadwisłocze, Metafory/ i innych.
Inne publikacje to ‘This Line on the Map/Ta linie na mapie’ - wspólny
tomik angielsko/polskojęzyczny z Cecilią Woloch i Wacławem Turkiem
(Chemigrafia 2003) oraz angielskie przekłady w tomiku haiku Roberta
Naczasa ‘Trick of the Light/Gra Przestreni’ (Chemigraphia 2003).
Jeszcze niewydane jest ‘Blaze’, rękopis, który był nominowany do
Dorset Prize 2005 (Tupelo Press), i tomik przekładów wierszy Haliny
Poswiatowskej, ‘Transparent Skin’/. /Obecnie tłumaczy ‘Piosenki dla
martwego koguta’ ukraińskiego pisarza Jurija Andruchowycza, i pracuje
nad wspólnym tomikiem ‘Absent Dialogues’ z Christine Herzer.
Prowadzi okazjonalne warsztaty z twórczego pisania, między innymi ma
sesje w dorocznych ‘Paris Poetry Workshops’ prowadzonych przez Cecilię
Woloch, i od czasu do czasu wbija swoje wiersze w ściany (‘Zero
Meridian’ - wystawa instalacji w Krakowie, 1992). Pracuje jako
psychoterapeuta.
|
|
