grumMIROSLAV GRUĐENJ – rođen 1951. godine u Starahovicama (Poljska), njegov otac je bio poznat instruktor, režiser i glumac u amatorskom pozorištu. Apsolvent polonistike na Univerzitetu Marije Kiri- Sklodovske u Lublinu (1974.). U studenskim godinama bio je suosnivač i glumac u pozorištu „Grupa Provisorium“ u Lublinu.
Početkom 70-tih godina prošlog veka delovao je u demokratskoj antikomunističkoj opoziciji, učestvovao je u jednom od ranijih pokušaja osnivanja konspirativnog izdavaštva u Lublinu. Njegov naučni rad na univerzitetu prekinule su političke neprilike iz druge polovine 70-tih godina –  koje  su prouzrokovale  stvaranje i legalizovanje nezavisnih sindikata 1980. godine u Poljskoj, u čemu je i on učestvovao.
Kasnije je radio različite poslove, uglavnom kao učitelj, prevodilac i novinar. Trenutno stanuje u Stalovoj Voli. Poliglot, dugogodišnji sudski tumač engleskog jezika. Oženjen, otac dva sina.
Član Književnog Društva VITRINA iz Stalove Vole. Pesnik i eseist, književni kritičar, publicist u časopisima za kulturu, suradnik književnog časopisa LUBLIN. Piše pesme, eseje  i historijske članke, prevodi poeziju. Debitovao je 1972. godine.
Ljubitelj i istražitelj historije, kulture i književnosti slavenskih naroda. Objavljivao je prevode poezije sa engleskog, ruskog i ukrajinskog. Bibliofil i amatorski prikupljač folklora. Priprema svoju prvu dvojezičnu zbirku na poljskom i srpskom  jeziku „Lirski pejsaž”.

 

MIROSŁAW GRUDZIEŃ − urodzony w 1951 r. w Starachowicach, jego ojciec był zasłużonym instruktorem, reżyserem i aktorem lokalnego teatru amatorskiego.  Absolwent filologii polskiej Uniwersytetu Marii Curie-Skłodowskiej w Lublinie (1974r.).W czasach studenckich współzałożyciel  i aktor studenckiego teatru „Grupa Provisorium” w Lublinie.
Od początku lat 70tych ubiegłego stulecia związany z kręgami demokratycznej opozycji antykomunistycznej, brał udział w jednej z wczesnych prób założenia w Lublinie konspiracyjnego wydawnictwa. Jego  pracę naukową na uniwersytecie przerwały wypadki  polityczne 2. połowy lat 70-tych, prowadzące do powstania w 1980 r. niezależnych związków zawodowych, w czym brał czynny udział. Pracował potem w różnych zawodach, głównie jako nauczyciel i tłumacz, parał się też dziennikarstwem. Obecnie mieszka w Stalowej Woli. Poliglota, jest długoletnim tłumaczem przysięgłym języka angielskiego. Żonaty, ojciec dwóch dorosłych synów.
Członek Stowarzyszenia Literackiego WITRYNA z siedzibą w Stalowej Woli, działającego głównie na obszarze dawnej Ziemi Sandomierskiej. Poeta i eseista, krytyk literacki, publicysta czasopism kulturalnych, współpracownik dwumiesięcznika literackiego „Lublin”. Pisuje wiersze, przekłady poetyckie, eseje i artykuły historyczne. Debiut poetycki: 1972 r.
Miłośnik i badacz historii, kultur i literatur narodów słowiańskich. Publikował  przekłady poezji z języków angielskiego, rosyjskiego i  ukraińskiego.  Bibliofil i amatorski zbieracz folkloru.
Obecne wiersze pochodzą z przygotowywanego do wydania tomiku poezji pod roboczym tytułem „Pejzaż liryczny”.

 

 

MIROSLAV GRUĐENJ

Prepev sa poljskoga: Olga Lalić-Krowicka

***

krenula si u svetlu podnevlja
okrenula se i pružila dlan
nestala iza ugla

hteo sam da zakoračim nogom
najednom teškom
izašao je komšija sa psom
zasvirao je hrapavo prolazeći kamion

tvoja ruka beli se u polumraku
ono što želim i pred čim bežim
krije se u senci uspomena
dok ulicu obasjava sunce


*   *   *

odchodziłaś świetlistym południem
odwróciłaś się podniosłaś dłoń
zniknęłaś  za rogiem

chciałem unieść nogę nagle ciężką
wyszedł sąsiad z psem
ryknął ochryple mijający tir

twoja dłoń nadal bieleje  w  półmroku
to  czego pragnę i przed czym uciekam
kryje się w cieniach  pamięci gdzie
ulica ciągle zalana słońcem


***


noćno nebo je kao šuma tvoje kose
u njoj zvezde jezerca sa zlatnom vodom
gde spava sunce

stanovao sam u tvojoj noćnoj kosi
putujem kroz njene niske tonove
kao kroz lavirint prema svetom mestu

i ja sam crn
kao puna sokova zemlja ispod crnog meseca
pružam ruke prema tvojim zvezdama



*   *   *

niebo  nocne to las  twoich włosów
w nim  gwiazdy oczka jezior  o złotej wodzie
gdzie śpi słońce

zamieszkałem w twoich nocnych włosach
wędruję przez ich niskie tony
jak przez  labirynt do świętego miejsca

ja także  czarny
jak  pełna soków ziemia  pod czarnym księżycem
wyciągam ręce do twoich  gwiazd



***

padala je kiša kao da se bojala prestati

stajali smo u pola koraka ispred kapije
sa zabranjenim ulazom
užurbano izmenjivajući se sitnicama
reči kao i obično nisu bile one i ne takve

međutim samo je bila  bitna ogrlica
koja je odgovarala tvojim očima

gledao sam na zelene kolutiće oko vrata
zelene planetarne globuse koji su okruživali zvezde
a ja na jednom od njih sićušan sitniji od praha
sanjajući dva ista izvora zelene vode

*   *  *


padał deszcz jak gdyby bał się skończyć

stalismy w pół  kroku w bramie
do której zabroniono wejścia
pośpiesznie wymieniając drobne upominki
słowa jak zwykle nie te i nie takie

tak naprawdę istotny był tylko
twój naszyjnik dobrany do oczu

patrzyłem na zielone kulki wokół szyi
zielone planetarne globy  okrążające  gwiazdę
a ja na jednym  z nich  maleńki mniejszy od pyłku
śniący dwoje  bliźniaczych źródeł  zielonej wody


nesanica pre svitanja

prazna bašta
crna kopriva
upornih upitnika

izvađen iz kartona
osuđen sam sam na sebe

trgaju se zapaljivi konci mraka

osvit kao čistačica
briše paučinu noći



bezsenność przed świtem

pusty ogród
czarna pokrzywa
upartych  znaków zapytania

wyjęty z opakowania
jestem skazany na siebie

rwą się  palące nitki mroku

świt jak sprzątaczka  
zmiata pajęczynę nocy