Poezja ode mnie odeszła jak zdzira, krytyka mnie znużyła aż do mdłości. Jak tylko siadam nad kartką i biorę w rękę długopis, już nie chce mi się siedzieć i trzymać w ręce długopisu. Może to ta grypa, przeziębienie? Ból w klatce piersiowej i suchy kaszel. Złe samopoczucie. Lecz przyjdzie czas wesela! Agatka zna lekarstwo na smutnicę: „Sprzedaj nerkę. Od razu zrobi ci się lżej”.

Cień Ara chciał włączyć telewizor. Włączył, ale nie było co oglądać. Uradował się nawet, że jest cieniem, bo mogły go przecież zainteresować inne rzeczy, niż ślepienie w ekran.


Poezija je otišla od mene kao kurva, kritika me je iskoristila sve do mučnine. Čim sednem da napišem nešto i uzimam olovku u ruku, ne želim više da sedim i da držim olovku u ruci. Možda je to grip, prehlada ? Bol u grudima i suvi kašalj. Slabost. Ali doći će vreme radosti! Agatica zna lek za tugicu: " Prodaj bubreg. Odmah će ti biti lakše.”  .

Senka Ara je željela da uključi televizor. Uključio je, ali nije bilo ničega za gledanje. Čak se obradovao da je senka, jer na kraju krajeva mogle bi da ga zainteresuju druge stvari nego buljenje u ekran.

 

tłum. Olga L-K

JB Cookies