|
|
|
Tomasz Hrynacz
Bez kraja
Ipak ne, neću preći na drugu
stranu. Tajanstveni prolazi su zarasli,
ostali su otplivali u zaborav.
Sivozeleni oblaci vise iznad grada, one tamo
rijeke. Veče se kao vruća lava topi
na ivici brda.
Listopad: čuje se kako kapi padaju
u baru od lišća i pijeska I pogled kao
bodež razbija školjku mraka,
prošle dane obučene u pepeo.
***
Nema takve duše, u kojoj ne bi
mogao se nastaniti
anđeo.
Godišnja doba
Svijet: bez trenutka sigurnosti. U podne
vjetar miluje baštu. Prozirna kap
između prašnjavih kopriva. Rasvijetljen
nebeskim prahom prozor, grad. Tu jednostavno
gledajući ne smije se dolaziti, pritiskati kapke,
crtati bilošta što se predvidi, zapali.
Željeti vjerovati, da je sve čudo.
Prošli život
Ušao je, izašao je
na put.
Bez povratka.
Nepristrastno. Sišao je.
(I možda upravo zbog toga,
umiranje je sad
najmoćnija riječ,
jezik se nije izvukao iz usne
duplje?)
Obuzela je to noć.
I obukla se u paučinu, da je
strah otvoriti ladicu
srca.
Biografia/Biografija
Tomasz Hrynacz- (ur. 1971.), poeta. Publikował swoje wiersze na
łamach: Kultury (Paryż), "Listu Oceanicznego" (Toronto), "Odry",
"Czasu Kultury", "Kresów", "Toposu", "Twórczości". Autor pięciu
zbiorów
wierszy. Jego wiersze były tłumaczone na język angielski, czeski,
francuski, niemiecki i serbski. Mieszka w Świdnicy.
Tomaš Hrinač- (rođ. 1971.), pjesnik. Objavljivao je svoje
pjesme u
časopisima «Kultura» (Pariz), «List Oceaniczny» (Toronto), «Odra»,
«Czas Kultury», «Kresy», «Topos», «Tworczość». Autor je pet zbirki
pjesama.Prevođen na engleski, češki, francuski,
njemački i srpski jezik. Stanuje u Świdnicy (Poljska).
|
|
